RETROSPEKTIVNI PROGRAM

Hiljadu i jedan uzdah



Nemoguce je u okviru ovog programa prikazati sva vredna ostvarenja jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma.Ako prihvatamo injenicu da je svake godine moglo biti dvadesetak ostvarenja koja se uzdižu iznad proseka i zaslužuju antologijski tretman,onda se ukupni broj takvih filmova u proteklih pedeset godina približava okrugloj cifri sa tri nule.

Medjutim,zahvaljujuci bogatom fondu Jugoslovenske kinoteke u mogucnosti smo da nacinimo relevantan presek kroz ovu vrstu produkcije iz proteklih decenija i da relativno dobro pokrijemo najvažnije produkcione centre iz prethodne,»velike» Jugoslavije – Beograd,Zagreb, Ljubljanu,Sarajevo,Skoplje,Novi Sad...

Kreativno žarište kvalitetnog dokumentarca nalazilo se u tim pionirskim danima pre svega u beogradskom proizvodnom centru,zbog cega su italijanski kriticari lansirali sintagmu «Beogradska škola dokumentarnog filma»,a izuzetan kvalitet u domenu animacije zacinjao se u «Zagrebackoj školi crtanog filma». A onda su se krugovi uticaja širili na ostale centre – pa se pažnje vredna produkcija dokumentarnih filmova javlja i u Zagrebu,Ljubljani i Skoplju,a sa posebnim obeležjima u Sarajevu,što donosi još jedan kvalifikativ «škole». Animirani film se,iz razumljivih razloga povezanih sa tehnickim specificnostima ovog delikatnog žanra,teže probijao u drugim sredinama, ali su ipak stasavali znacajni autori u Ljubljani, Skoplju, Novom Sadu, Beogradu i Sarajevu.Kratki igrani i eksperimentalni film bili su u izvesnoj senci uspelih ostvarenja iz žanrova dokumentarca i animacije,ali se jedan broj autora odvažno hvatao u koštac i sa ovim kategorijama,uvažavajuci premisu da nisu u pitanju fragmenti iz žudjenih dugometražnih igranih celina,vec samostalna, esteticki koherentno osmišljena dela.

U ovoj dijahronijskoj panorami nismo želeli da programske celine formiramo prema obeležjima povezanim sa proizvodnim centrima i «školama»,vec sa elementima koji nam se u estetickom kontekstu cine relevantnijim i,naravno,odvajajuci kategoriju dokumentaraca,kao dominantnu,od ostalih kategorija.Tako ce se u programu «Klasici dokumentarnog filma» naci autori od nesumnjivog renomea,kao što su Štrbac, Škanata, Zaninovic, Velja Stojanovic, Cukulic,Celovic, Krsto Papic,Trajce Popov, Tanovic, Hadžismajlovic, Jovicevic, Lalovic, Mutapcic, Ilic,Maric, Branko Miloševic, Sremec, Pogacnik, a u programu «Novi senzibilitet u dokumentarnom filmu» - Saša Petrovic, Puriša Djordjevic, Makavejev, Majdak i Mica Miloševic, Vlatko Filipovic, Vlatko Gilic, Živko Nikolic, Petar Ljubojev, Zoran Tadic, Stole Popov, Žilnik, Cengic, Godina, Joca Jovanovic, Paskaljevic...

Za program «Fikcija i animacija» obezbedili smo neka od naiznacajnijih ostvarenja iz ovih kategorija ciji su autori Vukotic,Dragic,Dovnikovic,Marušic,Darko Markovic,Zoran Jovanovic,Babaja,Žižic i Golubovic.Nekoliko naslova bice posveceno dokumentarcima o pocecima naše kinematografije,koje potpisuju Nikola Rajic,Branko Ranitovic i Darko Bajic.Sa posebnim pijetetom uvrstili smo u program i dostupne filmove nedavno preminulih stvaralaca – Boška Boškovica, Dejana Djurkovica i Vidosava Novakovica.

Sve u svemu - to je oko sedamdesetak naslova,sedamdesetak stvaralackih uzdaha od hiljadu i jednog moguceg... Skoro da je u pitanju jedan paralelni festival.U svakom slucaju,radi se o vibrantnoj panorami naših životnih iskušenja tokom nekoliko decenija uzbudljive epohe u drugoj polovini proteklog stoleca.


Nikola Stojanovic