Nemoguce je u okviru ovog programa prikazati sva vredna ostvarenja
jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometranog filma.Ako
prihvatamo injenicu da je svake godine moglo biti dvadesetak
ostvarenja koja se uzdiu iznad proseka i zasluuju
antologijski tretman,onda se ukupni broj takvih filmova u
proteklih pedeset godina pribliava okrugloj cifri sa
tri nule.
Medjutim,zahvaljujuci bogatom fondu Jugoslovenske
kinoteke u mogucnosti smo da nacinimo relevantan presek kroz
ovu vrstu produkcije iz proteklih decenija i da relativno
dobro pokrijemo najvanije produkcione centre iz prethodne,»velike»
Jugoslavije – Beograd,Zagreb, Ljubljanu,Sarajevo,Skoplje,Novi
Sad...
Kreativno arište kvalitetnog dokumentarca
nalazilo se u tim pionirskim danima pre svega u beogradskom
proizvodnom centru,zbog cega su italijanski kriticari lansirali
sintagmu «Beogradska škola dokumentarnog filma»,a
izuzetan kvalitet u domenu animacije zacinjao se u «Zagrebackoj
školi crtanog filma». A onda su se krugovi uticaja
širili na ostale centre – pa se panje vredna
produkcija dokumentarnih filmova javlja i u Zagrebu,Ljubljani
i Skoplju,a sa posebnim obelejima u Sarajevu,što
donosi još jedan kvalifikativ «škole».
Animirani film se,iz razumljivih razloga povezanih sa tehnickim
specificnostima ovog delikatnog anra,tee probijao
u drugim sredinama, ali su ipak stasavali znacajni autori
u Ljubljani, Skoplju, Novom Sadu, Beogradu i Sarajevu.Kratki
igrani i eksperimentalni film bili su u izvesnoj senci uspelih
ostvarenja iz anrova dokumentarca i animacije,ali se
jedan broj autora odvano hvatao u koštac i sa ovim
kategorijama,uvaavajuci premisu da nisu u pitanju fragmenti
iz udjenih dugometranih igranih celina,vec samostalna,
esteticki koherentno osmišljena dela.
U ovoj dijahronijskoj panorami nismo eleli
da programske celine formiramo prema obelejima povezanim
sa proizvodnim centrima i «školama»,vec sa
elementima koji nam se u estetickom kontekstu cine relevantnijim
i,naravno,odvajajuci kategoriju dokumentaraca,kao dominantnu,od
ostalih kategorija.Tako ce se u programu «Klasici dokumentarnog
filma» naci autori od nesumnjivog renomea,kao što
su Štrbac, Škanata, Zaninovic, Velja Stojanovic,
Cukulic,Celovic, Krsto Papic,Trajce Popov, Tanovic, Hadismajlovic,
Jovicevic, Lalovic, Mutapcic, Ilic,Maric, Branko Miloševic,
Sremec, Pogacnik, a u programu «Novi senzibilitet u
dokumentarnom filmu» - Saša Petrovic, Puriša
Djordjevic, Makavejev, Majdak i Mica Miloševic, Vlatko
Filipovic, Vlatko Gilic, ivko Nikolic, Petar Ljubojev,
Zoran Tadic, Stole Popov, ilnik, Cengic, Godina, Joca
Jovanovic, Paskaljevic...
Za program «Fikcija i animacija»
obezbedili smo neka od naiznacajnijih ostvarenja iz ovih kategorija
ciji su autori Vukotic,Dragic,Dovnikovic,Marušic,Darko
Markovic,Zoran Jovanovic,Babaja,iic i Golubovic.Nekoliko
naslova bice posveceno dokumentarcima o pocecima naše
kinematografije,koje potpisuju Nikola Rajic,Branko Ranitovic
i Darko Bajic.Sa posebnim pijetetom uvrstili smo u program
i dostupne filmove nedavno preminulih stvaralaca – Boška
Boškovica, Dejana Djurkovica i Vidosava Novakovica.
Sve u svemu - to je oko sedamdesetak naslova,sedamdesetak
stvaralackih uzdaha od hiljadu i jednog moguceg... Skoro da
je u pitanju jedan paralelni festival.U svakom slucaju,radi
se o vibrantnoj panorami naših ivotnih iskušenja
tokom nekoliko decenija uzbudljive epohe u drugoj polovini
proteklog stoleca.
Nikola Stojanovic